ĐIR DO SAMOBORA

  16. kolovoza 2020



Kaže meni Joke šta misliš da zavrtimo jedan đir do Samobora. Nije prošla ni ura vrimena već smo se svi sve dogovorili. Ni Kikija iz Zadra nije bilo teško nagovorit. Njemu samo da se vozit. Skupili smo ga u Zadru pa zajedno jadranskom magistralom priko Karlobaga guštali po lipim ćošama sve do pred Senj. E tamo je na Zlajinom tdm-u riknija regler pa mu se ispraznila baterija. Brzom intervencijom našeg servisnog tima stavljen je dodatni akumulator u kufer pa se putovanje moglo nastavit. Tu nam je puno pomoga pandur Marko. Osim garaže koju nam je nesebično prepustija, ponudija nam je na posudbu neki od njegova tri motora u slučaju ako ne popravimo našeg.     Marko je zakon!!!

                                                            



Pošto je osmi misec bija poprilično sparan a put dugačak i iscrpljujuć, pravi bajkeri su primorani da ohlade motore i ovlaže grla.

 

  



Kada se to radi sa Zlatnim medvjedom onda možete očekivati i neobične reakcije.

 

Za Zagorce se veli da vole popiti po koju kapljicu  više od nas Dalmoša, ali sudeći po količini i vrsti hrane koja nas je dočekala kod Mike moglo bi se reć da Zagorci vole i dobru papicu. Priredija nam je pravu gozbu mada nije ni bija siguran oćemo li uopće i doć. 

 


Palačinke Mikine mame su famozne. Marmelada  zapečena u škrovadi. Savršeno.

 

 

Tu nam se i Grba pridružija. Čoviku padne na pamet da se provoza sa motorom malo oko svita pa to i napravi. Napisa je i knjigu o tome, KNJIGA CESTE.





 

Medin hostel je idealno misto za prespavat u Samoboru. Cijela zgrada super miriše po ljekovitim travama koje vlasnik donosi sa svojih pentranja po planinama. Hostel je ukrašen raznim detaljima tako da podsjeća na muzej. Jednostavan, čist, dva minuta šetnje do centra. 👍

 













Došlo je vrime za ić leć pa nam je Joke oduzea rasvjetna tjela. 

 

   17. kolovoza 2020

Mika se rano diže pa ne da ni nama spavat. Želi nam pokazat neka zanimljiva mista tako da ne bi pomislili da oni samo side jedu i piju. Odlučija nas je provozat malo po Žumberku preko Ozlja do Otoka Ljubavi na Mrežnici. 































 







     Boro i Zlajo nisu mogli odolit osvježenju u Mrežnici





     18. kolovoza 2020

Ružno, kiša, za vožnju nikakvo vrime pa smo odlučili mantat po Samoboru. 



































            

    
     Puch iz 1920 poklon muzeju od Mikine familije.





  
Onaj tko voli gljive oduševit će se u krčmi Gabreku. Super im je i druga spiza. Največi zid u restoranu je ukrašen slikama  poznatih faca koji su tu njupali . Mi  smo se slikali vani jer smo još uvik nepoznati😄





     
     19. kolovoza 2020

Prolipšalo vrime. Možemo opet u đir. Malo do Marije Bistrice, dvorac Trakošćan pa prema Zaprešiću. Dan prekrasan za vožnju a cesta ka iz priče. 



























   Dan prije povratka uspili smo vidit Medu onako u prolazu.       Za takve mi u Splitu od dragosti kažemo da imaju crve u       guzici. Uvik je u nekom điru. Ako nije negdi na motoru           onda se vozi sa bicikletom negdi po Hrvatskoj ili se               pentra po kakvoj planini. Citroen 2cv su mu posebna               ljubav.




     
                

     Medin hostel nema šta nema. Ova partija sa Jokom je             trajala dugo u noć.
  
  20.kolovoza 2020

Došlo je vrime za ić doma. Grba je slobodan pa je super ispalo da dobijemo vodiča profesionalca koji će nas provest jedan dio puta prema Splitu. 




 Mislim da se lopov užasno osjeća kad čuje da mu je neki drugi lopov ukra ono šta on nije uspija. Spomenik na Petrovoj gori je primjer u kakvoj se situaciji nalazimo i u kojem pravcu idemo.

           


           






Krunidba Veterana Davora













           




   U Muljavi smo smazali malo divljači oprostili se od Grbe         pa  nastavili prema našoj bazi u Čavoglave. Doček je bija       toliko topao da smo odlučili ubrzo ponovit nešto slično.




Bilo nam je prva liga. 

Velika hvala našim dragim Samoborcima.













Primjedbe

Popularni postovi